NA KAVICI SA LJUBICOM JERKOVIĆ ŠANTIĆ

Napisao/la Borislav Seifert. Posted in Tekstovi

Kada sam bila drugi razred O.Š.u našu učionicu su ušli ljudi iz ekipe Jadran filma i pitali nas tko bi htio glumiti u seriji?i mi smo svi naravno ""zaurlikali "JA ,JA,Ja....bilo je to davne 1978 god.uhhh...Tad su nas onako ODOKA odabrali za "neko fotkanje"(bile im zanimljive naše face)otpjevali što smo znali ,nešto recitirali i imitirali!sjećam se da sam ja imitirala neku pjevačicu koja je te godine pobjedila na Euroviziji (na francuskom jeziku koji sam naravno izmišljala)jer od francuskog.jezika sam tad znala samo što znači Ui i Ž...Tem.Bila sam im simpatična i smiješna pa su me i odabrali za ulogu Crne Anke!Cijelo snimanje i druženje je bilo više nego divno!Slovenski živopisni krajolici su ostali urezani duboko u srce!Naša dječija nevinost je nadmašila svaku glumu!Bili smo samo razigrana ,bezbrižna djeca!Toliko divnih detalja ima sa samog snimanja.Prvi susret sa kamerama je bio u Jadran filmu Zg.Bilo je to zanimljivo iskustvo!U to vrijeme se snimala serija Velo misto tako da smo imali i tu čast upoznati velikane našeg glumišta-Snimanje Jelenka je bilo na Bledu i okolici!Savršena priroda je pogodovala temi serije!Bili smo smješteni u Hotelu Golf!Svu udobnost smo imali :predivne sobe sa pogledom na jezero pa sve do hotelskog bazena!Nama je to bio Hollywood.Mi djevojčice smo bile zajedno al smo se i sa dječacima družile pogotovo ako je neka spletka bila smišljena!Ljetno snimanje je trajalo 3 mjeseca a zimsko mjesec -dva (ne sjećam se tačno,ipak je bilo davno)Scena koja je meni bila pravi izazov je kad smo Ivu -Ramiza Pašića vukli u buretu.Taj dan je bio moj rođendan (9-ti)i sva sam bila u iščekivanju nekog iznenađenja i da dođu moji roditelji brat,a snimanje se otegloooo.... Vuciiii...vuciiii.Ivooo...Ivooo...i tako više puta,dok Obrad Gluščević nije rekao TO JE TO!uhhh...napokon!A meni se rukice zacrvenile ,čak sam i žulj na dlanu dobila!I eto nek'mi sad neko kaže da glumacki život nije krvav i žuljevit.Tu noć sam imala naajdivniju proslavu rođendana ikad.Jelenko me prati cijeli život!Uvijek me neko pita za seriju a pogotovo moji đaci Voli vas vaša Ljubica -CRNA ANKA


LJUBICA JERKOVIĆ ŠANTIĆ ZA JELENKO.COM.HR

IZ PERA ŠOFERA

Napisao/la Borislav Seifert. Posted in Tekstovi

Svoj kratki osvrt na Jelenka dao nam je i gospodin VlADO ROGINIĆ,koji je u seriji bio vozač rekvizita.Iako mu je posao bio isključivo usmjeren na prijevoz opreme ipak je u rijetkim situacijama dobivao zadatak odvesti glumački kadar na određena mjesta. Stoga se rado sjeća i nekih detalja.Ponekad je,veli Vlado,trebalo djecu sa mjesta snimanja odvesti za Zagreb u sam Jadran film u kojemu su djeca trebala snimiti razgovor koji je trebalo naknadno snimiti jer ponekad na samome mjestu snimanja zvuk ne bi bio kvalitetan ili uopće ne bi niti postojao na određenom djelu filmske scene, pa je to trebalo naknadno odraditi studijski.Tako je u jednom navratu sa djecom odlazio i svojoj kući gdje bi im njegova supruga pravila kiflice a na te uspomene prisjećaju ga i neke fotografije koje je zabilježio svojim fotoaparatom i pohranio u svoj album kojega danas sa radošću pogleda i sjeti se tih lijepih vremena.Djeca su kroza cijelo vrijeme snimanja serije bila smještena u hotelu Golf na Bledu iz kojega su odlazili na setove po raznim lokacijama.U hotelu su također imali i redovnu nastavu a posjete roditelja su im bile uvijek omogućene obzirom da su djeca potjecala iz različitih krajeva poput Bihaća ili pak Zagorja.Ipak,najveći zadatak u radu sa osobljem bio je dvomjesečni svakodnevni odlazak u Ljubljanu po gospodina Dragu Krumpaka koji je bio vlasnik i dreser,u to vrijeme,najtrofejnijeg Kraškog Ovčara,Žaka koji je u seriji poznat kao Sokol,pas koji je bio konstantno uz dječaka Peru a kojega je tumačio Milan Luketić.Iako je svakodnevno bio u njegovoj blizini ipak se pomalo pribojavao psa, veli Vlado- Ističe i jednu,njemu,zanimljivu scenu sa Sokolom.U prvoj epizodi u kojoj pas progoni lovokradicu Mijata(Miloš Kandić),tražio se netko tko bi sa posebnom rukavicom i palicom dražio psa koji bi ga tada napao i ugrizao.Nitko to nije bio u stanju za odigrati pa ni sam akter Mijat,kojega je pas trebao napasti.Za tu scenu dragovoljno se odazvao,sada pokojni,rekvizita Željko Luter,kojega Vlado opisuje kao iznimno posebnog i nadasve hrabrog čovjeka.Režiser Obrad tražio je da se ta scena ponovi par puta no to je uspjelo samo jednom jer pas je za napad pokazao samo jednom interes obzirom da je Željko bio potpuno indiferentan i bez ikakvog straha prema psu,što je pas i osjetio tako da više nije htjeo napasti jer je osjetio autoritet čovjeka koji je nad njim.To se dojmilo i samog vlasnika psa gospodina Drage Krumpaka a pogotovo nakon što je rekvizita Luter na humorističan način izgrdio psa nebi li ga nagnao na napad.Nastala je polusatna stanka jer cijela ekipa je bila"izvan stroja"od smijeha-Sjeća se Vlado i šumske kolibe koju je ekipa bila sagradila još prije početka snimanja serije a koja se nalazila u gorju u okolici Bleda kada se prođe dolinom kroz koju teče i rijeka Radovna a put vodi prema planini Triglav.

VLADO ROGINIĆ ZA JELENKO.COM.HR

 

SLIKE KOJE JE VLADO USTUPIO ZA JELENKO.COM.HR MOŽETE POGLEDATI KLIKOM NA OVAJ TEKST

Ramiz Pašić

Napisao/la Borislav Seifert. Posted in Tekstovi

1.Poštovani gdine.Pašić u seriji Jelenko uz gdina Luketića odigrali ste centralnu dječju ulogu maloga IVE SRŠENA!Možete li nam prenjeti jedan dio svojih proživljavanja koja ste sticali za vrijeme snimanje istoimene?

Bio je to svakako jedan od lepših perioda moga života.Pošto sam vec imao neka iskustva iz filma, bilo mi je verovatno lakše nego ostaloj deci.Samu seriju Jelenko sam doživljavao kao nešto stvarno i istinito i mislim da sam to u kadru i izvan kadra i pokazivao. Naravno da je serija ostavila duboke utiske na mene, ipak je to bilo više od pola godine druženja sa nekim drugim ljudima in prijateljima.

2.Kako i na koji nacin ste uskladivali školske obaveze naspram obaveza snimanja serije Jelenko?

Što se tiče mojih školskih obaveza, najveća zahvala ide mojim tadašnjim učiteljima in direktoru škole, koji su mi omogućavali izostanke.Naravno da sam sve to morao da nadoknadim poslije snimanja, tako da mi i nije bilo baš sve olako.Bio sam odličan učenik i to mi je naravno pomoglo.

3.Nešto više o lokalitetu snimanja serije stoji i u intervjuu sa gdinom Rajkom Bundalom!Možete li i imate li nešto za dodati po tom pitanju?

Serija je snimana većim delom u Sloveniji u Gorenjskoj(Bled, Kranjska Gora, Rateče, Podkoren) i jedan manji deo u Hrvatskoj u okolini Delnica.

4.Gdje se zapravo nalazi Šumska koliba koja se spominje u seriji?

Šumska koliba je u dolini reke Radovne u okolini Bleda.

5.Što znadete o lanetu,psu Sokolu?

Lane mislim da je iz zoološkog vrta, a Sokol je vlast gospodina Drage Krumpaka iz Slovenije i pravo ime psa je Žak.

6.Jesu li sela Goričan i Vrhovčani izmišljena ili su stvarno postojala u seriji?

Mislim da su imena sela izmišljena.

7.Koji dio serije vas se najviše dojmio i iz kojega razloga!

Pa ne bih mogao ipostaviti niti jedan dio serije kao poseban.Svaki dan je bio nešto novo.

8.Od glumaca postoji li netko koga ste najviše simpatizirali ili je ostavio traga u vašem daljnjem životu?

Sve glumce sam izuzetno poštovao i cenio.Najviše su mi se u sećanje urezali Zvonko Lepetić i Špiro Guberina.

9.Žao mi je što se jako malo zna o pojedinim dječjim ulogama,poput Kike,Marice,Jelice,Mileta,Crne Anke!Dali znate nešto o njihovim sudbinama danas,dali ste s nekime uopće u kontaktu iz te serije?

To je jedna od stvari za koje mi je jako žao.Na žalost je krutost života na našim prostorima napravila to što je napravila, i to je jedan od uzroka da neznam šta je sa njima. Pre izvesnog vremena je bio nekakav pokušaj hrvatske televizije da nas sakupi u nekoj emisiji, ali sam ja tada bio službeno odsutan.Znam da i jedan novinar Glasa Istre pokušava nešto slično, i ko zna možda mu i uspije.

11.Tko je Ramiz Pašić danas,zašto nije nastavio sa glumačkom karijerom obzirom da je talenat bio više nego očit!?

Ko je Ramiz Pašić danas, jedan običan čovek koji je eto imao priliku da uspije u glumačkom poslu ali ga to nije vuklo.Ne žalim nizačim i verovatno bih postupio jednako da imam još jednu priliku.

                   
     RAMIZ PAŠIĆ ZA JELENKO.COM.HR

O SCENARISTICI

Napisao/la Borislav Seifert. Posted in Tekstovi

Maja Gluščević jedna je od najboljih autorica animalističke proze i uspješna scenaristica. Rodila se u Zagrebu 6. siječnja 1932. godine. Bila je starije dijete u obitelji Maksimilijane i Vladimira Kirina, a u dobi od četiri godine dobila je i sestru Nevu. Djetinjstvo je provela živeći u centru grada, a s obitelji je živjela i baka koja je sramežljivoj Maji bila dugo jedino društvo. No, kako je napisala u svojim autobiografskom romanu "Odrastanje" najviše je bila vezana uz oca Vladimira koji je za nju bio uzor. Inače, otac Vladimir bio je poznati likovni umjetnik. 1938. godine upisala je osnovnu školu u Medulićevoj ulici. Bila je sramežljiva učenica i teško je sklapala prijateljstva. Patila je i od disleksije pa je naučila čitati tečno tek s 12 godina. 1942. godina cijela je obitelj zbog ratnih razaranja preselila u kuću u Samobor. Lijepu ladanjsku kuću sagradio je Majin otac. Par godina kasnije, točnije 1947. godine upisala je žensku gimnaziju u Zagrebu. Za vrijeme gimnazijskih dana stekla je i svoje prve prijateljice s kojima je odlazila na izlete i u kazališta. 1949. godine upoznala je Obrada Gluščevića, scenarista i redatelja, koji je bio stariji od nje 19 godina i zaljubila se na prvi pogled. No, kako roditelji nisu odobravali vezu, par se sastajao tajno punih šest godina. Početkom 50-ih godina upisala je Filozofski fakultetu Zagrebu gdje je studirala engleski i njemački jezik. Iako su se njezini roditelji jako protivili, udala se za Obrada u Dubrovniku 1955. godine. Malo nakon vjenčanja njih dvoje postali su i poslovni suradnici. Početkom 80-ih godina napisala je "Priču o Jelenku" po istoimenom televizijskom scenariju kojeg je napisala sa suprugom Obradom. Godinu dana nakon toga pojavio se i njezin drugi roman "Vuk samotnjak" napisan također prema filmu koji je ostvario uspjeh. Njezina druga popularna djela su još: "Bijeg u košari", "Ivin Vučko", "Tajna tihe uvale", "Tajanstveni svjetionik" i mnoga druga. Za svoj književni rad dobila je i nagradu "Grigor Vitez".

IZVOR TEKSTA

OBRAD GLUŠČEVIĆ

Napisao/la Borislav Seifert. Posted in Tekstovi

17.01.1913, METKOVIĆ - 05.09.1980, ZAGREB 

Karijeru je započeo kao glumac dubrovačkog kazališta, a kao redatelj debitirao filmom-reportažom „Partizankom“ do Buenos Airesa (1947.). U početku je režirao kratke igrane i dokumentarne filmove nagrađivane na festivalima u Veneciji, Cannesu, Oberhausenu i Beogradu. Osobito se ističu dokumentarni Između dvije prozivke (1959.), Pod ljetnim suncem (1961.), Vuk (1962.), te Ljudi s Neretve (1966.). Igranom filmu posvećuje se početkom šezdesetih godina. Nakon srednjemetražnoga dječjeg filma Priča o djevojčici i sapunu (1962.) realizira tri cjelovečernja filma, komedije u kojima prikazuje život i mentalitet dalmatinske regije: Lito vilovito (1964.), Čovik od svita (1965.) te Goli čovik (1968.). Nakon toga slijede dva dječja igrana filma u kojima pokazuje izrazit smisao za rad s malim glumcima: Vuk samotnjak (1972.) i Kapetan Mikula Mali (1974.), koji je realiziran i kao televizijska serija 1976. godine. Autor je i dječje tv-serije Jelenko (1980. u bosanskohercegovačkoj produkciji).







IZVOR TEKSTA

Više članaka ...